dobar danobrt za poslovno savjetovanje

Trebam li reći tati?

« Mama se potajno dopisuje s nekim čovjekom

Ono što se događa u braku vaših roditelja njihova je stvar. Djeca, kojih se taj brak itekako tiče, često nemaju mogućnosti utjecati na razvoj događaja. Ako se upetljate, osjećat ćete se odgovornima za ono što se dogodi. A ta odgovornost nije na vama.

Sve je počelo kad sam ja bila mala, imala sam 6-7 godina, kad je moja mama prvi put imala ljubavnika. Njezini roditelji su se tada posvađali sa njom, moj tata joj je oprostio tu prijevaru i sve je krenulo na bolje. 2011. godine moja mama je otišla negdje i pustila svoj mobitel doma (napomena: ima dva mobitela, tata ne zna za jedan) i ja sam otišla pregledati joj mobitel. Znam da to nije bilo u redu, ali bila mi je sumnjiva. Našla sam ljubavne poruke od jednog čovjeka koji je radio pred dosta vremena s njom. To sam sve rekla mojoj tetki i ona je rekla da moram pričati sa njom. Rekla sam mami sve šta sam našla i ona mi je rekla da to nije njen mobitel već od jedne njezine frendice i da to su njezine poruke. Ja to nisam povjerovala, ali sam tu temu pustila na neko vrijeme. Pred mjesec dana opet sam išla provjerit njezin mobitel i našla opet neke poruke, od tog istog čovjeka, ali bile su samo 3 i nisu bile onako ljubavnog sadržaja, ali isto u tom smislu. Ukrala sam joj taj mobitel u nadi da ću nešto naći na njemu, no stavila je šifru na poruke (što znači da nešto skriva) i imala je dva poziva od onog čovjeka. Taj sam mobitel dala tetki i sad je kod nje, a moja mama je kupila novi broj i stavila ga u neki mobitel koji je imala spremljen. Rekla je da je to napravila zbog toga što puno njezinih frendica ima 098 broj i da se može s njima čuti. Znam da to nije istina. Taj čovjek radi u trgopvini i svaki put kad idemo tamo (a idem često) ga sretnem. Saznala sam kako radi po smjenama i sad pozorno pratim šta se zbiva. Tetka mi je rekla da probam reći tati sve o tome, jer znam da i on sumnja u mamu, ali ne želi ništa govoriti zato što ne želi da se svađaju, zbog nas. Imam mlađeg brata, ima 11 godina i ne zna što se događa. Ne znam više što da napravim, a ne znam kako to reći tati jer me strah da me neće razumjeti.

Vaša pozicija nije nimalo laka. Igrajući se detektiva, doznali ste informaciju koja je velika tajna i i sada ne znate što s njom učiniti.

Mislim da bi za vas bilo puno bolje da tu informaciju niste niti saznali. Sada, kada je znate, na neki ste način prisiljeni baviti se odnosom između svojih roditelja, a za to nemate nemate njihovo dopuštenje, ne znate što bi oni uopće željeli ... i najvjerojatnije ne možete nikako utjecati na to što se s njima događa.

Grozno je to što se sada može učiniti da je sudbina vaše obitelji u vašim rukama. Ali to nije istina. Dijeleći neke informacije možda možete ubrzati ili pogurnuti stvari u nekom smjeru - ali u kojem? Ako tata sazna, što će učiniti? Možda tata i zna i izabire ne činiti ništa. Možda ćete mu onemogućiti da ustraje u tom izboru. I što onda? Možete li se nositi s posljedicama koje će uslijediti bez osjećaja da ste vi krivi za ono što se događa? Jer činjenica je da zapravo niste.

Znam da ono što roditelji čine i odabiru činiti ima velik utjecaj na živote njihove djece i da će vas i malog brata njihove pogrešne odluke jako pogoditi. No na kraju se ipak svodi na to da su to njihovi životi i da oni smiju raditi svoje izbore, makar oni bili i pogrešni. Drugim riječima, vaša se mama može odlučiti na život pun ljubavnika, ili može napustiti vašeg tatu, ili što god ona odluči. Tata može odlučiti to trpjeti ili zatvarati oči pred tim, opraštati joj, napustiti je... što god on želi. Nitko ih u tome ne može spriječiti, čak ni voljena djeca.

Ako se upletete u tu priču, što god da se dogodilo, imat ćete osjećaj da ste krivi i odgovorni za ishod njihove veze i braka. A niste. Oni su za to odgovorni. Oboje. To je nešto što se događa između njih dvoje i djeca su tu bespomoćna. To je žalosna sudbina djece čiji roditelji imaju problem. Na žalost, roditeljski problem postaje i problem djece - s tom razlikom da roditelji imaju neku količinu moći da taj problem riješe - a djeca nemaju.

Moj savjet za vas je da se povučete iz njihove priče. Pustite mobitele, praćenje poruka, mame i muškarca s kojim se dopisuje. Ostavite svojim roditeljima da se oni nose sa svojim odnosom kako znaju i umiju. Za vas je to preveliko opterećenje. Možete na ovo trošiti jako puno svoje energije i živaca, a što god vi učinili, nema garancije da ćete time poboljšati situaciju. A ne želite na sebi odgovornost ako se sve još više pogorša.

Pokušajte skrenuti svoj fokus s njihovog odnosa na stvari koje vas zanimaju. Imate li svoj život, svoje prijatelje, ljubavne zavrzlame, školu, interese? Ako se roditeljima i dogodi nekakav krah, za vas će biti jako dobro da imate u svom životu neku drugu stabilnu točku na koju se možete osloniti, iz koje ćete crpiti zadovoljstvo i podršku.

Nadam se da će ipak sve dobro završiti. Ponekad i neke stranputice zapravo vode na ispravan put. Tko zna zbog čega ovo što se upravo događa može biti dobro za sve vas.

Odgovor napisala: Irena Čorko Meštrović