dobar danobrt za poslovno savjetovanje

Je li moje dijete psihički spremno?

« Odvikavanje od pelena

Odvikavanje od pelena je najvažniji zadatak za dijete staro 2-4 godine. Prerano odvikavanje od pelena se ne preporučuje zbog toga što djeca i roditelji s ponovljenim neuspjesima gube osjećaj samopouzdanja.

Imam sina od 2 godine i 16 dana. Prije 10 dana sam počela da ga odvikavam od pelena, tako što sam skinula pelene, obukla gaćice i laganu trenerkicu. Prvi dan je piškio samo 1 u nonu, a upiškio se 5 puta. Tada sam mu govorila kako nije lijepo da bude mokar, i da sledeći put traži nonu. Sledeći dan se nije upiškio čitav dan u gaćice, cijeli dan je tražio nonu. Imali smo mali ritual, svaki put kada piški dala bih mu smoki da ubaci u nonu, zatim bi svi u stanu igrali sa njim ringe, ringe, raje. Od toga dana stalno piški na nonu, sam je traži i kontroliše bez problema (već nekih 10 dana, s tim što mu u toku spavanja po danu stavljam pelenu i naveče). Kaku nije mogao da kontroliše, ukakio se par puta u gaćice, tada sam mu objasnila da to nije lijepo, i da traži sledeći put nonu. Onda se uzdržavao 3 dana, nije kakio, kaka je bila tvrda i bolna. Sledeći dan se ukakio u gaćice i sat poslije toga tražio nonu. U nonu je kakio 1, isto smo imali mali ritual, nasula bih mu u plastičnu flašicu vode i dala da istrese u nonu (pošto obožava vodu) i opet ringe, ringe, raje, i nagradili ga sa konjom kojeg je želio. Poslije toga opet nije kakio 2 dana, pa se ukakio u gaćice, trčeći je došao i rekao: „Ne u gaće, mama!“ Kaka je isto bila jako tvdra, bez tragova krvi! Napominjem, nikada nije imao problem sa stolicom, uvijek je kakio ujutru i još 1 ili 2 puta u toku dana! Strogo vodim računa o prehrani! Želim još da napomenem da nam je prije dva mjeseca stigla beba, lijepo ju je prihvatio. (Ne bih krenula još sa odvikavanjem od pelena, baš zbog novog člana porodice, ali počeo je stalno da se ojeda, jer je po 3-4 puta imao stolicu, poslednji put se toliko ojeo da je počela krv da se nazire.) Moj problem je taj što dijete normalno piški na nonu a kakiti neće, pritom stolica mu postaje tvrda, i odgađa je što je više moguće! Pokušala sam da mu stavim pelenu ujutru i rekla da slobodno kaki u pelenu, međutim on ne želi da se pokaki u pelenu. Kako da se ponašam sa njim, da li da ga vratim u pelene? Da li to što stalno piški u nonu pokazuje da je dijete psihički spremno, šta da radim dalje? Unaprijed zahvalna na odgovoru!

Prema Bazeltonu (pedijatru) postoji 7 znakova da je dijete spremno za odvikavanje od pelena, a to su:
1. Beba više nema potrebu da se stalno kreće ili stoji na nogama - u stanju je mirno sjediti neko vrijeme i zaokupiti se nečim drugim - najranije oko 18 mjeseci, često i kasnije
2. Beba je ovladala receptivnim jezikom - razumije što joj govorite, mada možda ne priča, može slijediti uputu s dva koraka tipa "Odi tamo i donesi to i to:"
3. Beba može reći "NE" - jer ne želimo da to beba radi da nas usreći, nego da usreći sama sebe, a ako je potrebno i da brani svoju tjelesnu autonomiju.
4. Počinje stavljati stvari na svoje mjesto - zna da određene svari idu na određeno mjesto i kako se tamo "stvore"
5. Počinje vas oponašati - ne samo da plješće kad vi plješćete, nego kad se curica počne ponašati kao mama, igra se kuhanja ili sl, isto za dječake, mada oni više vole oponašati tatu.
6. Dijete počinje obavljati nuždu u predvidljivo vrijeme - beba ostaje suha 1-2 sata u komadu.
7. Dijete postaje svjesno svoga tijela - daje do znanja da je smočilo pelene, čak i gunđa dok osjeća kretanje u crijevima (to nije isto što i stenjanje od napora). Imenuje svoja postignuća, zna da li je kakalo ili piškilo.

Prema svemu tome, vaše dijete je spremno odviknuti se od pelena, a pokazao je da je ovladao i mokrenje. S stolicom kod djece se često dogodi problem, naime prema nekim teorijama, dijete svoju stolicu doživljava kao dio sebe samog. Ako bezosjećajno bacite stolicu ili spustite vodu nesretni su i ne žele izlučiti više taj „dio sebe“. Stoga bi bilo dobro poraditi na tome tako da se ne daje  djetetu osjećaj da je stolica nešto gadljivo i da se je odmah trebate riješiti. Dijete želi svoju stolicu promatrati i ponekada i dirati. Objasnite mu bez uzrujavanja da se to ne dira jer ne miriše dobro.

Prema vašoj priči, vaše dijete je shvatilo da kakiti u gaće nije dobro, ali nešto ga koči da uspije u svom zadatku kakanja u tuti redovito.

Problemi stolicom, odnosno kakenjem, su najčešće u početku emocionalne prirode, a kasnije pređu u fiziološki problem jer stolica od nakupljanja postane tvrda i dijete boli dok obavlja nuždu onda se prestraši te boli jer je očekuje svaki put kad treba kakiti.

Pokušajte ga staviti na we školjku, možda mu je tamo prihvatljivije obavljati nuždu. Odvedite ga kod drugog djeteta koje nuždu obavlja u tuti, možda će iz primjera drugog djeteta vidjeti da to i nije tako strašno. Nastavite svoje rituale i pokušajte ga hraniti više s lako probavliivom hranom koja će mu omekšati stolicu tako da mu odlazak na tutu bude što manje neugodan.

Ukoliko počme skrivati se u kutu ili ormaru ili sl i onda se otamo mogu čuti zvukovi stenjanja dok izbacuje stolicu, govoriti "Ne, ne, ne!" ako roditelj ustvrdi da je došlo vrijeme za kakanje  ili negodovati na razne načine svaki put kad mu se predloži tuta ili wc ipak pričekajte neko vrijeme. On ima još dovoljno vremena za odvikavanje od pelena.

Dolazak novog člana obitelji uvodi promjenu u cijelu obitelj. Ponekad se znakovi lošeg prihvaćanja ne očituju odmah i dijete na različite načine pokazuje svoje prilogođavanje prihvaćanja, odnosno neprihvaćanja. Kod njega to može biti i odbijanje kakenja u tuti. Možda on na taj način traži više pažnje za sebe. Dajte mu vremena i posvećujte mu se što više i pokušajte utvrditi koji su točno načini na koje vaše dijete traži pažnju za sebe.
Bitno je da se ne obeshrabrite i da se naoružate strpljenjem.

Odgovor napisala: Neda Pleić