dobar danobrt za poslovno savjetovanje

Želim da se suprug zauzme za mene

« Zbog svađe sa svekrom izbačena sam iz obitelji

To što se obiteljska događanja odvijaju bez vas ne mora značiti nešto toliko loše ukoliko vi smatrate da se s svojim svekrom ne možete pomiriti, odnosno da mu ne možete oprostiti riječi i osjećaje vezane uz vas. Vi možete to vrijeme koje vaš muž i djeca provode s djedom i bakom iskoristiti za sebe i/ili obnavljanje starih prijateljstava.

Poštovana, potrebna mi je pomoć. Imam 42 godine. U sretnom braku sam već 16 godina. Imam dva divna sina, ali određeni problemi se redovno javljaju i ovoga puta prijete da unište moj brak. Naime radi se o mom svekru. Prije nekoliko mjeseci po treći put za ovih 16 godina on je svoju nervozu i bijes bez nekog razloga istresao na mene, govoreći mi da nisam zaslužila da budem dio njihove obitelji, da je trebao spriječiti da se udam za njegovog sina, da sam im sina odvela iz kuće...i to sve pred mojom djecom. Suprug me je uvijek u tim situacijama uzimao u zaštitu, ali kako je vrijeme prolazilo i njegov odnos prema tim događajima se mijenjao. Prva dva puta i suprug i ja smo bez objašnjenja i rješavanja problema naprosto prelazili preko izgovorenog i nastavljali dalje kao da se ništa nije dogodilo, ali ovog puta ja ne mogu tako jer sam svjesna da će se ovo nastaviti i dalje ako nešto ne poduzmem. A sada sam sama. Moj suprug prvih mjesec dana nije želio komunicirati s roditeljima uopće, ali sam ga ja uvjerila da ne izbjegava majku jer ona nije ništa učinila. Nakon toga njegovom ocu je umro brat i na suprugovo pitanje što da radi ja sam ga posavjetovala da zovne oca i izjavi mu saučešće jer je to ipak njegov otac. Tad počinje moj problem - nekadašnji obiteljski događaji događaju se bez mene. Povremeno odvodi djecu da vide baku i djeda (ja se sa svekrvom viđam kad svekar nije tu), a sada želi da odvede djecu da provedu cijeli dan kod djeda na placu, uz riječi da on ide sa svojom obitelji na plac. Ja se osjećam izdanom i odbačenom kao član obitelji, jer bi trebalo da sam njemu i djeci ja obitealj, a ne da me tako lako isključuje. Njegova opravdanja su vezana za to da ne želi da mu roditelji umru a da je on u svađi s njma što ja i ne želim. Ja sam samo očekivala da će nakon tog događaja on razgovarati sa svojim ocem i reći mu da nije u redu da ne poštuje njegovu ženu jer time pokazuje nepoštovanje i prema njemu samom. Imam osjećaj da mi se obitelj raspada i to tako što ja više nisam njen član. Pitam se da li će mi djecu i za Bozić odvesti od kuće jer je to bio praznik koji smo svi provodili kod njegovih roditelja. Što će biti ove godine jer ja izgleda nisam član obitelji? Ne znam što da radim. Nemam s kim popričati o ovome. Roditelji su mi umrli, sestra me ne bi razumjela već bi me nazvala glupom što sam to dozvolila, a prijateljstva sam zapustila uživajući samo u svojoj obitelji koja mi je bila dovoljna za sve. Molim vas pomozite mi savjetom što da učinim jer mi se bez moje obitelji ne živi a vidim da je polako gubim, jer moj suprug umjesto da problem koji nastao izmedju njegovog oca i mene riješi on mene isključuje iz dijela njegovog i dječijih života. U svim drugim situacijama on je divan i pažljiv suprug koji me sigurna sam izuzetno mnogo voli. A tog dana sam došla u goste na kavu kod supruga koji je imao problem sa svojom familijom - sestrom i u neobaveznom razgovoru sam svojim stavom zaštitila mišljenje moje svekrve da moja zaova treba dobiti do nečega sto je on htio dati mom suprugu i on mi je rekao: " Ti šuti. Nećeš ti dijeliti moju imovinu. Nisi ni trebala ući u moju obitelj." Ja sam mu odgovorila da je sramota to što mi je rekao i rekla djeci (dječaci od 6 i 14 godina ) da se obuku i da idemo kući. Ništa više nisam rekla osim da ga bude sram. Nisam mogla bez riječi dozvoliti da me netko napada bez razloga. Molim vas pomozite mi ako mozete jer ne znam što ću.

Ženidbom obitelj često postaje centrom naših života i stavljamo je u prvi plan. Ostale odnose polako zapuštamo. To nam dijelom odgovara jer imamo više vremena za svoju obitelj, ali s vremena na vrijeme se sjetimo koliko su nam značili i ostali odnosi. Bilo bi dobro da pokušate malo više njegovati odnose s ljudima iz svoje okoline, jer koliko god nam je obitelj bitna odnosi s ljudima van kruga obitelji čine bitan dio nas i naše autonomije.

Svaka obitelj se tijekom svog postojanja razvija, a različite faze dovode do mijenjanja nekih njezinih zadaća i prihvaćanja novih pravila ponašanja. Vi ste trenutno u razdoblju kada se nešto promijenilo u vašoj obitelji. Budući da su sva događanja vezana za obitelj za nas jako važna, emocije koje se vežu uz to, jake su.

Bitno je da odvojite svoj odnos s vašim svekrom od vašeg odnosa sa suprugom. Sami ste napomenuli kako vas vaš suprug voli i podržava te kako je ranije kod razmirica sa svekrom drugačije reagirao. Meni se čini da se sada i on promijenio, tj. on je odlučio poštivati i svoje roditelje, a istovremeno i vašu odluku da ne kontaktirate s njegovim ocem. To što se obiteljska događanja odvijaju bez vas ne mora značiti nešto toliko loše ukoliko vi smatrate da se s svojim svekrom ne možete pomiriti, odnosno da mu ne možete oprostiti riječi i osjećaje vezane uz vas. Vi možete to vrijeme koje vaš muž i djeca provode s djedom i bakom iskoristiti za sebe i/ili obnavljanje starih prijateljstava.

Ukoliko s druge strane želite i vi sudjelovati u druženjima s muževom familijom, trebate poraditi na odnosu sa svojim svekrom. Iz ovog što ste pisali shvaćam da otac vašeg muža nije zadovoljan s vama, ali ipak do sada je vaš odnos bio pristojan, toliko da ste mogli provoditi vrijeme na zajedničkim okupljanjima. Nakon ove zadnje prepirke, vi ste jako ljuti na njega, ali pazite, ljutnja je snažna emocija koja te može „obuzeti“ i treba naučiti upravljati svojim snažnim osjećajima, umjesto da oni upravljaju tobom. Kad smo ljuti naše je mišljenje drugačije odnosno iskrivljeno, otežano, ne možemo se koncentrirati, mislimo najgore o drugima, čine nam se nepošteni, smatramo da su postupci drugih namjerni i provokacija nama. Neke tipične ljute misli su: „Ne poštuješ me!“, „Misliš da si bolji od mene“, „Praviš budalu od mene!“... Bilo bi dobro da razgovarate sa svojim svekrom, bez prisustva djece i pokušate pronaći zajednički jezik. Odnosno dogovorite nekakav način na koji možete provoditi vrijeme u istoj prostoriji.

Ako se odlučite na to, pokušajte prepoznati rane znakove ljutnje i izbjeći ih. To možete tako da se udaljite svog svekra kada ste lošeg raspoloženja ili ljuti, možete koristiti umirujući samogovor (smiri se, bijes mi neće pomoći, samo zaboravi...), možete i pokušati prepoznati situacije u kojima bi moglo doći do svađe te ih jednostavno izbjeći. Bitno je da ne srljate sa zaključcima o tome što vaš svekar stvarno misli, koje su mu namjere. Možete provjeriti njegove stvarne misli direktnim pitanjem, odnosno reći mu na koji način ste shvatili ono što je on rekao i što vas je zasmetalo.

Ono što je najbitnije je da se naoružate strpljenjem jer svaki odnos koji imamo u životu se gradi dugo, a može se srušiti u trenu. Ponovna gradnja je također dugotrajna, s svojim boljim i lošijim danima. Što god da se odlučite, stojte iz svoje odluke i osjećajte se dobro radi nje.

Odgovor napisala: Neda Pleić