dobar danobrt za poslovno savjetovanje

Jesam li loša osoba?

« Zamišljam da se tragedija dogodila drugima

Nema ništa loše u razmišljanju. I nema tih misli koje bi nas učinile lošim osobama (iako mnogi na taj način zastrašuju sebe i upravo se time vezuju uz misli koje im nisu mile). Loši smo kad svjesno i namjerno činimo loše stvari.

Imam jedno pitanje, jako je glupo. Imam 18 godina i oba roditelja su mi umrla prije nekoliko godina. Često uhvatim sebe kako zamišljam da se sve to dešava nekim mojim prijateljima i prijateljicama i da sam ja na sahrani njihovih roditelja. Pretpostavljam da to radim jer bih htjela da ostali vide kako je to i kako sam se ja u stvari osjećala. Ali me jako plaši jer mi se čini donekle bolesnim i samoj sebi se činim kao loša osoba. Da li je to donekle normalno?

Jako mi je žao zbog vašeg gubitka. Malo je bolnijih stvari na svijetu od gubitka roditelja, a vi ste ih izgubili oboje i još tako rano. Mislim da je takvu bol teško proživjeti s punom svijesti o svemu što se u nama zbiva. Ta bi količina svjesnosti u tom času mogla čak biti i pogubna.

Srećom, mi smo ljudi izdržljiva bića. Preživljavamo više nego što bismo ikada vjerovali da smo u stanju. Potrebni su nam, doduše, neki obrambeni mehanizmi. Unatoč tome što su na "lošem glasu", oni jesu to što jesu - obrana. I sreća je što smo spontano i prirodno toliko kreativna bića da smo u stanju razviti obrane (od katkad okrutne stvarnosti) čak i kad nas tome nitko nije učio.

Točno, problem može nastati onda kada nam obrambeni mehanizmi prijeđu u naviku, pa se branimo i kad treba i kad ne treba, no to je već dio druge priče.

Govorim vam o obrambenim mehanizmima jer mi se čini da i vaše misli mogu biti neka vrsta obrane ili pokušaja da pojmite što vam se dogodilo. Ponekad je to lakše učiniti s malo distance. Npr. možda bi vam bilo lakše pojmiti smrt dvoje ljudi da se tek promatrač na nekom sprovodu. Da to nisu dvoje najbližih, najvažnijih ljudi. I da, točno je da drugi ne mogu zamisliti kako je biti vi, kako je živjeti dan po dan s gubitkom poput vašeg.

Priroda nas je podarila našim umom koji nam omogućuje da zamišljamo i ono čega nema. Zamišljanje nam može pomoći u raznim stvarima - možemo uvježbavati, možemo se navikavati, možemo planirati, možemo se poigravati s opcijama, približavati, udaljavati, izvrtati činjenice, tražiti neki način da se utješimo, smirimo, razumijemo...

Nema ništa loše u razmišljanju. I nema tih misli koje bi nas učinile lošim osobama (iako mnogi na taj način zastrašuju sebe i upravo se time vezuju uz misli koje im nisu mile).

Loši smo kad svjesno i namjerno činimo loše stvari. Vaše misli nikoga ne bole. A vama možda pomažu. Možda ćete upravo zahvaljujući vašim mislima uspjeti lakše prihvatiti svoj život, zajedno sa svim teškim stvarima koje su se u njemu dogodile. Možda će vam vaše misli pomoći da se pomirite, utješite i nađete način da živite dalje - ispunjeno i smisleno. Jer tko bolje od vas razumije da je život dar?